Goran Skrobonja

Goran je rođen 1962. godine. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Od 1985. godine piše i objavljuje književne radove iz područja fantastike. Svoju prvu priču objavio u Siriusu 1986. godine, a pažnju na sebe je skrenuo djelima objavljenim u antologijama Tamni Vilajet i časopisu Znak sagite.

Do sada je objavio romane Nakot (1994.) i Čovek koji je ubio Teslu (2010.); zbirke priča Od šapata do vriska (1996.), Šilom u čelo (2000.) i Tihi gradovi (2007.). Zajedno s Draganom R. Filipovićem i Bobanom Kneževićem, zastupljen je u antologiji trojice autora Trifid (2001).

Priredio je zbirke domaće slipstream proze Beli šum (2008.) i Istinite laži (2009.).

Više godina je uređivao fanzin Emitor, a bio je i predsjednik društva Lazar Komarčić.

Dobitnik je više nagrada Društva ljubitelja fantastike Lazar Komarčić: za roman Nakot, za novele Gumena duša, Sveti rat i Supernova, kao i za prijevod romana Plavi motel. Dobitnik je nagrade Ljubomir Damnjanović za priču U 5 i 15 za Nekropolis (2007.).

Istaknuto mjesto u njegovom prevoditeljskom opusu drže ciklusi o Hiperionu, Endimionu i Ilionu Dana Simmonsa, kao i o Mračnoj kuli Stephena Kinga.

S Vladimirom Vesovićem i Draženom Kovačevićem svoju je novelu Točak (objavljenu 1987. u Alefu) uobličio u istoimeni strip, koji je 2003. godine, na natječaju francuske izdavačke kuće Glenat, osvojio prvu nagradu.

Zajedno s Rastkom Ćirićem radio je na glazbenom projektu Rubber Soul, pišući, komponirajući i izvodeći pjesme Beatles, koje ovi nikada nisu snimili.

Web: www.goranskrobonja.com

Čovek koji je ubio Teslu

Ovo nije roman o Tesli – ovo je roman s Teslom. Isto tako, ovo je i roman o smaku svijeta i o tome koliko znanost može biti opasna.

Mladi Teslin asistent Jevrem Radivojević, odan fantastici, tehnici i absintu, nije bio svjestan da će ga put u laboratorij odvesti do najvećih tajni svemira, niti kakvu će ulogu revolver Annie Oakley koji je dobio na poklon od Buffalo Billa odigrati u tragičnoj smrti Nikole Tesle.

Zanimljivost fikcije Gorana Skrobonje u romanu Čovek koji je ubio Teslu nije samo u tome što je Tesline laboratorije smjestio u Beograd, niti zbog toga što se tu susreću Lenjin, Mata Hari, Apis, Lazar Komarčić, Jovan Skerlić, kraljevi i princeze, pokojnici i suvremenici, već u tome što je iz početka stvorio jedan sasvim drugačiji svijet, na osnovama biografija stvarnih osoba, ali i na osnovama apokaliptičnih vizija, gdje se pomiču granice između života u smjeru fantastičnih obrta i prevrata od čijeg ishoda zavisi sudbina čovječanstva.

Web: www.covekkojijeubioteslu.rs